Ne moraš biti stidljiv, možeš da izgledaš kao pravi džambas, a da se ipak utronjaš od javnosti.
Možeš da imaš mišiće, a da u društvu budeš slab i da ti glas zadrhti ako treba da se upoznaš s nekim ili odgovoriš na najjednostavnije pitanje.
Možeš da imaš mišiće, a da u društvu budeš slab i da ti glas zadrhti ako treba da se upoznaš s nekim ili odgovoriš na najjednostavnije pitanje.
Dokle? Ima li rešenja? Koliko vredi život? Koliko sati, sekund?
Jasno je: nova pošast se nadvija nad našim narodom, a društvena prevencija, briga, poduka, to ne postoji. O tome niko i ne raazmišlja.
Retko kad su naši ispiti ličili na klasično propitivanje, po pitanjama iz cedulja. Tako je bilo i ovoga puta. Zašli smo s teme u raspravu o društvu, koju sam posle prenela u tekst objavljen u prvoj privatnoj novini na Balkanu ''Balkanekspresu'', gde sam počinjala, između ostalih, da se bavim novinarstvom.
Zvuči nevaspitano?
I jeste.
Ali, razmislite malo. Pišem argumente.
Ali, opet, ma šta rekli, morate se suočiti sa rezultatom, to je saldo između utroška i dobiti. Ako ste uložili 100, dobili 25, na gubitku ste 75. Matematika je neumoljiva.
Prema tome, svim resursima ste udarili po teoretičarima zavere i dobili -75. Ma, sjajno!