Прошли смо као народ пакао у свим његовим нијансама и облицима.
Али, оно што као усамљени појединици за одстрел пролазимо, никад се не сазна до краја.
Али, оно што као усамљени појединици за одстрел пролазимо, никад се не сазна до краја.
То што се томе нисмо надали, не значи и да нема своју логику.

Екстра је кад постојите, а нема вас. Не знам одакле осам преледа овог сасвим замрлог блога, али, велики је свет, иако нас много мање чита ћирилицу, јелте? Ипак, нађе се, изгледа, по који усамљени путник.
У сваком случају, паше уз канал, тако да убудуће обрађене вести или теме можете понекад потражити и овде, на веб адреси bitno2021.blogspot.com.
после година, ха, и деценија, може се комотно рећи, записивања, бележења, дотеривања и одбацивања и бирања, коначно се у издању УГ CooltURA појавила из штампе моја друга књига, збирка од 28 изабраних прича под заједничким насловом ''Дом под брезама''.
Родољубље и патриотизам никада нису били на тежем испиту, с једне стране нападнути, сатанизовани и прокажени, на другом - суочени са, како сведочимо, потпуно равнодушним и зомбираним, конформистичким окружењем, којем се, за разлику од овога- ништа не догађа. Последњи нису читали ''Ево вука''! Има времена, да не буде забуне, без призивања невоље икоме.
Ћути народ - окупљен спорадично: испред Скупштине Србије чим се о кобном Француско- немачком плану почело да изјашњава у Скупштини Србије 1. фебруара, потом редом - на несрећно Сретење, које је требало да покаже трајно, а не дневно неслагање (чему су кумовали полиција и њихови сарадници Дамњан и Дејан Србинифо), затим редом студенти, мајке, државотворне и остале ''опозиционе'' странке и појединци, Антоније, чак и литије-без црквеног благослова, ћуте интелектуалци, Патријарх, ћуте сви -ВЕЛИКО (СРАМНО) ЋУТАЊЕ.
(Брзо ме Радован учи да се шалим😀, што нам је данас лековито и насушно.)
Zašto ne uvažavamo reč mudrih? Zato nam se polusvet sveti na svakom koraku.
Zaodenut u blještavilo samozvanih zvezda u našim bulevaru sumraka.
Sve o ''različitosti'', uzdignutoj na pijedestal zlatnog teleta, videli smo u prenosu ovogodišnjeg takmičenja za ''Eurosong''.
Prirodne nakaze - pre par godina bila je to takmičarka iz Izraela, rodonačelnika novina, a imali smo, ako se setite i mi ''konja za trku'', tačnije ždrebicu, ne manje grotesknog izgleda - pripadnici LGBT, trandže, Končite Vurst i ostale provokacije normalnosti na ovoj petparačkoj manifestaciji, Vavilonu 21. veka, našle su svoju scenu. Sve ove perverzije u životu održava samo pomodarstvo.
Poznajem mnogo ljudi koji su se uzdali samo u sutra, a iznenada su najčešće postajali bivši. Prema tome.
Zašto smo narod bez budućnosti?
Bivalo je ''jačih'' i ''slabijih'' generacija. Setimo se iz novije istorije 1300 kaplara, školaraca, studenata, akademaca i mladih intelektualaca, potomaka blistave srpske elite, čak i političara, koji su se hrabro i bez razmišljanja odazvali pozivu za odbranu otadžbine 1914.
I setimo se ''usmerenjaka'', ko pamti. Društvenog inženjeringa dr Stipe Šuvara. (Proguglajte, poželjno.)
I prva i druga ponikle su iz duha svoga vremena.
Kakav je zloduh novog srpskog doba?
"Nemam više vremena", sve je u naslovu svoje pesničke zbirke rekla Desanka.
Ko ga ima za glomazne, pompezne reči, postupke, radnje, planove?
I najmladji su svesni kratkotrajnosti i prolaznosti, ne traće svoje vreme na formu i etikeciju, koje ogoljeno postaju luksuz.
Stanjilo se postojanje, ugojila prolaznost i strah od nestajanja.
Oči u oči se gledamo sa surovošću, bez luksuza da skrenemo pogled u stranu.
Prošla su vremena velikih reči, a došlo doba dela i rezultata, žetve.
Sve što je u domenu salona i starih čipki smara. Nova estetika para nožem viškove. Svedena je na rez koji seče sve suvišno.
Kratka forma, kratke poruke za prekratki poklonjeni tren ovozemaljstva.
14/5/2021
Učite i decu da uče i predviđaju eventualnosti, kako ih ne bi iznenadile.
Zakoni su mimo logike i mogu vas veoma neprijatno iznenaditi u pogledu očekivanih, podrazumevanih prava, koja to nisu, ukoliko vam ih je zakon oduzeo. Verujte mi na reč, ovo je zabluda koja mnogo skupo može da vas košta, i materijalno i emotivno.
Ja sam se našao.
Ja sam zaslužan.
Da nije bilo mene.
Meni nek' zahvali.
Ništa ne bi uradio da ја nisam...
Duže od godinu dana njegova iznenadni nestanak ostao je skoro neprimećen.
Kako je to moguće?
Obraćajući se prvenstveno javnosti, Jurić, koji je pre godinu dana ustalasao duhove izjavom da je upoznat sa nedelima pedofila viokorangiranog u vlasti Srbije, ostao je dosledan da se bez ostatka žrtvuje i primi na sebe sav gnev razočarane ''publike'', željne krvi kako bi zaštitio i zadržao u tajnosti ono što je rulji najvažnije - imena, istakavši da i pored prijave - zameniku republičkog javnog tužioca i ministru policije Stefanoviću - isti nije procesuiran!
Možeš da imaš mišiće, a da u društvu budeš slab i da ti glas zadrhti ako treba da se upoznaš s nekim ili odgovoriš na najjednostavnije pitanje.
Dokle? Ima li rešenja? Koliko vredi život? Koliko sati, sekund?
Jasno je: nova pošast se nadvija nad našim narodom, a društvena prevencija, briga, poduka, to ne postoji. O tome niko i ne raazmišlja.